Zašto su temelji najvažniji dio građevine

Obilne kiše barem nekoliko puta godišnje otkriju nova klizišta i stvaraju brojne probleme stanarima i građevinarima. 

Kada se formira klizište, kuća ili zgrada nažalost postane “pokretnina” što je može učiniti trajno nenaseljivom.

Iako se često ne može znati kada će priroda “pokazati zube” i promijeniti krajolik, nekretnine se može osigurati dobrim temeljima i zadržati na mjestu. 

Od čega se sastoji zgrada?

Velika većina građevnih jedinica odnosno zgrada sastoji se od nosivih i nenosivih elemenata.

U nosive odnosno konstruktivne elemente ubrajaju se svi dijelovi zgrade koji preuzimaju opterećenje od ostalih elemenata i prenose to opterećenje do nosive podloge (tla).

To su:

• temelji
• nosivi zidovi
• dimnjaci
• serklaži
• zidovi ukrute
• stupovi i grede
• nadvoji
• međukatna konstrukcija
• stubišta.

Nenosivi ili nekonstruktivni elementi su elementi koji popunjavaju prostor između konstruktivnih, odnosno služe za pregrađivanje prostora ili zaštitu. Oni preuzimaju samo vlastito opterećenje i prenose ga na nosive elemente.

U nenosive ili nekonstruktivne i zaštitne elemente ubrajamo: 

• pregradne zidove
• prozore 
• vrata
• zidne, stropne, podne obloge i zaštite
• pokrove
• toplinsku, zvučnu i hidroizolaciju
• zaštitu od požara.

Temelji čuvaju građevinu

Nema stabilne građevine bez adekvatno projektiranog i izvedenog temelja. To je jedan od dijelova građevine na kojem stvarno ne bi trebalo štedjeti ni na materijalima, a ni na vremenu jer o njemu ovisi funkcionalnost cijelog projekta.

Temelji se definiraju kao najniži konstruktivni element koji opterećenje cjelokupne konstrukcije ravnomjerno prenosi na temeljno nosivo tlo.

Postoji više različitih vrsta temeljenja i temelja, a izbor ovisi o veličini i vrsti konstrukcije, nosivosti, terenu na kojem se gradi, podzemnim vodama i okolnim građevinama.

Prije samog postupka temeljenja potrebno je istražiti podlogu na kojoj će se oni postavljati jer o tome ovisi metoda i oblik temelja. 

Ako podloga nije pravilno pripremljena, postoji rizik od slijeganja, nagibanja ili oštećenja građevine, a najčešća posljedica je pucanje zidova.

Najbolja podloga za temeljenje je suho nosivo tlo, a ostala se mogu pripremiti nabijanjem, nasipavanjem, injektiranjem, a može se provesti i složenije temeljenje kao što je pilotiranje.

Bez obzira na vrstu temelja, svi temelji se moraju postaviti ispod granice smrzavanja kako temperatura ne bi utjecala na stezanje i širenje materijala.

Ta je granica za Republiku Hrvatsku između 0,8 i 1,2 metra što znači da se temelji moraju postaviti barem toliko duboko u zemlju.

Vrste temelja

Odabir vrste temelja prvenstveno ovisi o samoj vrsti građevine koja se gradi i terenu. Drugačije se izvode temelji za obiteljske kuće na suhom nosivom tlu, a drugačije temelji za poslovne nebodere na neravnom brdskom području.

Ugrubo razlikujemo plitko i duboko temeljenje koje se dalje grana na različite metode.

Plitko temeljenje

Plitki temelji su oni čije je širina veća od dubine temeljenja, a primjenjuju se kada je već na relativno maloj dubini prisutno dobro nosivo tlo i temelji odgovaraju konstrukciji koja se gradi.

Plitki temelji se prema obliku dijele na:

• temeljne samce - prenose točkasto opterećenje s konstrukcije na temeljno tlo, većinom se izvode ispod stupova 
• temeljne trake - izvode se ispod stupova ili nosivih zidova i sprječavaju horizontalno razmicanje temelja
• temeljne ploče - izvode se ispod cijele građevine za građevine s velikim opterećenjem ili kada je tlo različite čvrstoće, mogu biti pune, rebraste i šuplje
• temeljnu mrežu ili roštilj - to su ustvari međusobno povezane temeljne trake. 

Duboko temeljenje 

U slučaju kada se gradi na zahtjevnim oblicima terena ili je konstrukcija specifična potrebno je odabrati jednu od vrsta dubokog temeljenja kako bi se osigurala sigurnost i stabilnost konstrukcije.

Duboko temeljenje provodi se:

• pilotima 
• bunarima
• kesonima.

Najčešći oblik dubokog temeljenja je pilotiranje - odnosno zabijanje betonskih, drvenih, čeličnih i šljunčanih pilota dovoljno duboko da dosegnu nosivo tlo i osiguraju konstrukciju. Pilotiranje se koristi kod svih vrsta građevina koje su na zahtjevnom terenu, dok se bunari i kesoni u pravilu koriste za specifične građevine i situacije kao što su mostovi ili voda.

Kako se postavljaju temelji

Temeljenju bilo koje vrste treba pristupiti sistematično i uzeti u obzir sve karakteristike terena, građevine i njezinu buduću namjenu. Kod postavljanja temelja treba voditi računa i o instalacijama koje su sastavni dio zgrade, a važan faktor je i hidroizolacija.

Faze postavljanja temelja su sljedeće:

1. iskop - priprema terena za gradnju temelja
2. postavljanje instalacija - osnovne instalacije kao što su kanalizacija i odvod oborinskih voda postavljaju se prije temeljenja
3. zaštita od vlage - jedan od bitnijih faktora zaštite građevine od prodora podzemnih i oborinskih voda kojem treba pridati mnogo pažnje
4. čelična oplata i armatura - postavljanje nosive čelične konstrukcije koja kompletnu konstrukciju čini čvrstom i otpornom na težinsko opterećenje
5. lijevanje betona - on zajedno s oplatom i armaturom čini skup koji na sebe preuzima kompletno opterećenje građevine i čini je stabilnom.

Temeljenje je kompleksan proces i treba mu pristupiti stručno i profesionalno jer ni jedna građevina neće ostati sigurna kao je izgrađena na klimavim temeljima. 

Iako je kosi toranj u Pizi turistička atrakcija, danas više nije poželjno da se građevine “naginju” nakon gradnje.

Analizu, projektiranje i izvedbu prepustite stručnjacima, tu smo za vas.

Izgradimo zajedno sigurne temelje