Zašto su temelji najvažniji dio građevine
Obilne kiše barem nekoliko puta godišnje otkriju nova klizišta i stvaraju brojne probleme stanarima i građevinarima.
Kada se formira klizište, kuća ili zgrada nažalost postane “pokretnina” što je može učiniti trajno nenaseljivom.
Iako se često ne može znati kada će priroda “pokazati zube” i promijeniti krajolik, nekretnine se može osigurati dobrim temeljima i zadržati na mjestu.
Od čega se sastoji zgrada?
Velika većina građevnih jedinica odnosno zgrada sastoji se od nosivih i nenosivih elemenata.
U nosive odnosno konstruktivne elemente ubrajaju se svi dijelovi zgrade koji preuzimaju opterećenje od ostalih elemenata i prenose to opterećenje do nosive podloge (tla).
To su:
- temelji
- nosivi zidovi
- dimnjaci
- serklaži
- zidovi ukrute
- stupovi i grede
- nadvoji
- međukatna konstrukcija
- stubišta.
Nenosivi ili nekonstruktivni elementi su elementi koji popunjavaju prostor između konstruktivnih, odnosno služe za pregrađivanje prostora ili zaštitu. Oni preuzimaju samo vlastito opterećenje i prenose ga na nosive elemente.
U nenosive ili nekonstruktivne i zaštitne elemente ubrajamo:
- pregradne zidove
- prozore
- vrata
- zidne, stropne, podne obloge i zaštite
- pokrove
- toplinsku, zvučnu i hidroizolaciju
- zaštitu od požara.
Temelji čuvaju građevinu
Nema stabilne građevine bez adekvatno projektiranog i izvedenog temelja. To je jedan od dijelova građevine na kojem stvarno ne bi trebalo štedjeti ni na materijalima, a ni na vremenu jer o njemu ovisi funkcionalnost cijelog projekta.
Temelji se definiraju kao najniži konstruktivni element koji opterećenje cjelokupne konstrukcije ravnomjerno prenosi na temeljno nosivo tlo.
Postoji više različitih vrsta temeljenja i temelja, a izbor ovisi o veličini i vrsti konstrukcije, nosivosti, terenu na kojem se gradi, podzemnim vodama i okolnim građevinama.
Prije samog postupka temeljenja potrebno je istražiti podlogu na kojoj će se oni postavljati jer o tome ovisi metoda i oblik temelja.
Ako podloga nije pravilno pripremljena, postoji rizik od slijeganja, nagibanja ili oštećenja građevine, a najčešća posljedica je pucanje zidova.
Najbolja podloga za temeljenje je suho nosivo tlo, a ostala se mogu pripremiti nabijanjem, nasipavanjem, injektiranjem, a može se provesti i složenije temeljenje kao što je pilotiranje.
Bez obzira na vrstu temelja, svi temelji se moraju postaviti ispod granice smrzavanja kako temperatura ne bi utjecala na stezanje i širenje materijala.
Ta je granica za Republiku Hrvatsku između 0,8 i 1,2 metra što znači da se temelji moraju postaviti barem toliko duboko u zemlju.
Vrste temelja
Odabir vrste temelja prvenstveno ovisi o samoj vrsti građevine koja se gradi i terenu. Drugačije se izvode temelji za obiteljske kuće na suhom nosivom tlu, a drugačije temelji za poslovne nebodere na neravnom brdskom području.
Ugrubo razlikujemo plitko i duboko temeljenje koje se dalje grana na različite metode.
Plitko temeljenje
Plitki temelji su oni čije je širina veća od dubine temeljenja, a primjenjuju se kada je već na relativno maloj dubini prisutno dobro nosivo tlo i temelji odgovaraju konstrukciji koja se gradi.
Plitki temelji se prema obliku dijele na:
- temeljne samce - prenose točkasto opterećenje s konstrukcije na temeljno tlo, većinom se izvode ispod stupova
- temeljne trake - izvode se ispod stupova ili nosivih zidova i sprječavaju horizontalno razmicanje temelja
- temeljne ploče - izvode se ispod cijele građevine za građevine s velikim opterećenjem ili kada je tlo različite čvrstoće, mogu biti pune, rebraste i šuplje
- temeljnu mrežu ili roštilj - to su ustvari međusobno povezane temeljne trake.
Duboko temeljenje
U slučaju kada se gradi na zahtjevnim oblicima terena ili je konstrukcija specifična potrebno je odabrati jednu od vrsta dubokog temeljenja kako bi se osigurala sigurnost i stabilnost konstrukcije.
Duboko temeljenje provodi se:
- pilotima
- bunarima
- kesonima.
Najčešći oblik dubokog temeljenja je pilotiranje - odnosno zabijanje betonskih, drvenih, čeličnih i šljunčanih pilota dovoljno duboko da dosegnu nosivo tlo i osiguraju konstrukciju. Pilotiranje se koristi kod svih vrsta građevina koje su na zahtjevnom terenu, dok se bunari i kesoni u pravilu koriste za specifične građevine i situacije kao što su mostovi ili voda.
Kako se postavljaju temelji
Temeljenju bilo koje vrste treba pristupiti sistematično i uzeti u obzir sve karakteristike terena, građevine i njezinu buduću namjenu. Kod postavljanja temelja treba voditi računa i o instalacijama koje su sastavni dio zgrade, a važan faktor je i hidroizolacija.
Faze postavljanja temelja su sljedeće:
- iskop - priprema terena za gradnju temelja
- postavljanje instalacija - osnovne instalacije kao što su kanalizacija i odvod oborinskih voda postavljaju se prije temeljenja
- zaštita od vlage - jedan od bitnijih faktora zaštite građevine od prodora podzemnih i oborinskih voda kojem treba pridati mnogo pažnje
- čelična oplata i armatura - postavljanje nosive čelične konstrukcije koja kompletnu konstrukciju čini čvrstom i otpornom na težinsko opterećenje
- lijevanje betona - on zajedno s oplatom i armaturom čini skup koji na sebe preuzima kompletno opterećenje građevine i čini je stabilnom.
Temeljenje je kompleksan proces i treba mu pristupiti stručno i profesionalno jer ni jedna građevina neće ostati sigurna kao je izgrađena na klimavim temeljima.
Iako je kosi toranj u Pizi turistička atrakcija, danas više nije poželjno da se građevine “naginju” nakon gradnje.
Analizu, projektiranje i izvedbu prepustite stručnjacima, tu smo za vas.